Méhul [me·y'l], Etienne, francuski skladatelj (Givet, Ardeni, 22. VI. 1763 – Pariz, 18. X. 1817). Jedan od vodećih pariških autora u doba Revolucije, Konzulata i Carstva. Učio je orgulje kod mjesnih franjevaca, 1778. ili 1779. doselio se u Pariz, gdje je nastavio glazbeno školovanje, usmjerujući se prema glazbeno-scenskomu stvaralaštvu. Postao je popularan 1790-ih zahvaljujući raznovrsnim glazbeno-scenskim djelima, u kojima prekida s dotadašnjom tradicijom izrazitom dramatičnošću i glazbenim izražajnim postupcima koji vode prema romantizmu, simfoničnošću velikog ansambla, ali i nadovezivanjem na Gluckove reformatorske novine. Kombiniranjem opernih vrsta (komične opere talijanskoga i francuskoga tipa u koje unosi ozbiljnost, opera spasa, velika opera) postiže raznovrsnost i fleksibilnost forme u tridesetak djela (Euphrosine, Stratonice, Joseph i dr.). Skladao je balete, kantate, simfonije, sonate, popularne revolucionarne pjesme i dr. Bio je suosnivač Francuskog instituta te jedan od petorice inspektora za glazbu preustrojenoga Konzervatorija (1795).